Da li ste vi primijetili kako su ljudi zadnjih godina otuđeni jedni od drugih, kako se izgubila bliskost, empatija? Zabrinjava me kako tehnologija preuzima ljude, kako materijalno i nerealni standardi preuzimaju ljude. Svi su u nekom "balonu", svi nekuda žure i ne uživaju u životu. Imam osjećaj da ljudi masovno bježe od samih sebe.

Ja osobno radim na sebi, gradim sebe, zadovoljna sam postignutim u životu, imam hobije, volontiram... i često mi se događa da kada sam ljubazna, voljna nekome pomoći, kada pokušavam ljude potaknuti na nešto dobro za njih, dobivam oprez, sumnjičavost i česta pitanja "Zašto se ti toliko trudiš oko nas." Tužan svijet smo stvorili....

Bio sam na glasanju i nešto kontam…

Ako sistem u pozadini čuva tačno vrijeme, u sekundu, kada je listić ubačen ili tačan redoslijed ubacivanja listića:

Ako si sam na biračkom mjestu, vrijeme tvog ulaska i vrijeme skeniranja listića poklapaju se 1/1. Vjerovatnoća da se tvoje ime može povezati s tvojim glasom je 100%.

Ako je gužva, zbog promjene redoslijeda u kabini ta vjerovatnoća opada, recimo, na 50/50. Ali jednostavnim poređenjem vremena ulaska i izlaska (baza identifikacije + log skenera), neko ko ima pristup tim podacima mogao bi relativno lako rekonstruisati ko je za koga glasao.

Radim ovaj post da vas upozorim da možda nećete moći glasati ako su vam lične nove (a nemate vozačku ili pasoš sa sobom) ✌️✌️✌️

Odlično organizirani izbori 🫠

Nakon izbornih rezultata, pobjeda nacionalnih stranaka snsda i hdza kako u predsjednistvu, tako i na ostalim nivoima (pogotovo sda medju bosnjacima), smatram da je koncept i ideja gradjanske drzave ugasena. Ne zelim da spominjem Komsica i debakl df-a jer je on tu ideju prokockao ulaskom u koaliciju sa gore navedenim strankama prije 8 godina. Time je u sustini i unistio socijaldemokratiju i ljevicu zajedno sa lagumdzijom koji je prije njega takodjer imao vrlo upitne odluke.

Jedini koga vidim da mozda moze biti spas toga jeste Efendic, za kojeg bi rekao da se nalazi na slicnoj poziciji kao Komsic nekada. Mislim da bi cak jos veca faca ispao u slucaju da odbije s bilo kime da ide u ikakvu koaliciju na bilo kojem nivou. U tom slucaju bi dobio ulogu "treca opcije/puta", cime daje do znanja da ne zeli niti sa sda niti sa trojkom. Vjerujem da bi time dobio i simpatije neutralnih glasaca, te onih sto nisu izasli na izbore. Mada nesto mislim da od toga svega nece biti nista, te da ce ocigledna koalicija biti s sda.

Moje drugarice i ja smo u kratkom vremenskom periodu imale vrlo negativna iskustva kad je u pitanju odnos muškarca prema romantičnim vezama, radilo se o ozbiljnim vezama i brakovima. Ta iskustva neminovno stvaraju frustraciju i negativan odnos prema ljubavnim vezama, ali ja, kao velika vjernica u ljubav i partnerstvo, ne mogu da prihvatim sljedeće teorije svojih drugarica:

- muškarci ozbiljne odnose prave radi praktičnih razloga (seks, briga o domacinstvu, stabiliziranje zivota, stagod)

- brakovi opstaju i razvijaju se samo zbog žena (hoćereći - samo se žene trude da popravljaju odnos i onda ga one na svojoj grbači nose sve vrijeme)

Problem je što ja u okruženju nemam svijetlih primjera u kojima se muškarac zapravo trudi za opstanak veze i za svoju partnericu, ali tu krivim društvene faktore koji su doveli do toga da je brak mučna institucija za ženu i savršen lični i društveni kapital za muškarca. Ali ja ZAPRAVO vjerujem da emancipovani muškarci i žene mogu graditi partnerski, ljubavni odnos u kojem će obje strane učestvovati, graditi ga i iz njega dobiti pokretačko gorivo za život.

Pa, hajte, dragi muškarci, pišite nam o svom odnosu prema ljubavnim vezama, želim čuti i vašu perspektivu!

Drage žene koje imate lične svijetle primjere - pišite i vi! Pišite i svoje osvrte na negativna iskustva koja ste imale - šta mislite, zašto je to tako?

Hvala svima!

​

Preminuo je Anto Tomić iz Ljubije kod Prijedora, čovjek koji je preživio logore Keraterm, Omarsku i Trnopolje.

Ono što je Antu činilo posebnim nije bilo samo to što je preživio, nego šta je odlučio učiniti sa svojim iskustvom. Decenijama je govorio i pisao o onome što se dogodilo, čuvajući uspomenu na ljude koji nisu imali priliku ispričati vlastitu priču.

Nije zagovarao osvetu ni odmazdu. Borio se za istinu, pravdu i sjećanje na žrtve, ali i za pravo prognanih da se vrate i žive dostojanstveno. Govorio je kako se zločini ne bi zaboravili, poricali niti ponovili.

Odlaskom Ante Tomića izgubili smo još jednog neposrednog svjedoka vremena zla. Ostaju njegove riječi i priče.

Hvala ti, Anto, što si svjedočio. Počivaj u miru.

Hvala kapitenu! 💙💛

Maloprije listam reddit i nailazim na masu ljudi koji tvrde kako si sebičan ako ne želiš imati djecu, jer kao duguješ društvu potomke.

Meni nije jasno jel ljudi koji tako razmišljaju imaju neki oblik mentalnog oboljenja ili nešto slično.

Odakle bilo kome pravo da ulazi u privatnost i izbore drugih ljudi?

Onda kada ih pitaš “kako sam to sebičan/na?” Oni vrlo često imaju argument “Pa ko će ti donijeti vode?”

AKO TO NIJE SEBIČNOST ONDA NE ZNAM ŠTA JESTE!!!!!

Zašto je kod nas još uvijek normalno imati djecu iako nisi kalibar za to?
Neki ljudi jednostavno nisu stvoreni za tu ulogu i možemo li napokon prihvatiti to kao pravo na izbor.
Bolje je nemati djecu nego biti monstrum od roditelja.

Sjećam se da mi je jednom kolega na poslu rekao da se on oženio jer voli svoju ženu ali isto tako očekuje od nje da mu rodi djecu.
Ja ga na to pitam “ pa zamisli da nije mogla imati djecu, šta onda?”
I on mi najhladnije govori kako bi se u tom slučaju razveo.
Zamisli koliko bolestan moraš biti u glavu da izabereš nekoga jer ga voliš a onda ga ostaviš jer ti ne može dati nešto.

Crna misli da trebamo igrati 4-2-3-1 i sa Mahmićem od prve minute, dok je siva za nastavak sa 3-5-2

Ležim na intenzivnoj njezi. Iz svog kreveta, kroz otvorena vrata boksa, vidim samo dio hodnika i sobu preko puta. U njoj leži čovjek, djed od svojih 70-80 godina. Vezan je za respirator i to je jedino što ga trenutno drži u životu. Leži potpuno nepomičan, ne otvara oči, ne reaguje na okruženje...
Danas mu je u posjetu došla supruga.
Stala je pored kreveta, uzela ga za ruku, nježno ga milovala po licu i tihim glasom dozivala njegovo ime. On nije mogao da odgovori, niti da otvori oči, ali ona je stajala tu i pružala mu svu toplinu koju ima. U tom jednom pokretu ruke preko njegovog čela vidjelo se sve decenije zajedničkog života, odanost i ona čista, ogoljena ljubav života koja ne prestaje ni u najtežim trenucima.
Iskreno, oči su mi se napunile suzama. Dok ležim ovdje i gledam tuđu bol, osjetim kako me pogađa jednako kao i moja vlastita situacija.

Zanima me kako vi gledate na ovakve stvari da li ste izraženo empatični? Da li vas ovakve scene i tuđe sudbine navedu da duboko sažalijevate druge i zapitate se nad životom, ili imate neki svoj mehanizam zaštite?

Nikada ni neće biti jasno zašto se BiH odlučila na referendum 1992., kada su već vidjeli posledice takvih poteza u Hrvatskoj...

Crna Gora je npr. sačekala 15 godina i održala referendum kada su stvoreni uslovi da vlast u Srbiji tu nezavisnost mirno prihvati. Danas je CG na vratima EU, trebalo bi zvanično da uđe 2028. godine, Srbi su u tom procesu jedan od ključnih faktora i većinski doživljavaju Crnu Goru kao svoju matičnu državu. Zašto BiH nije mogla istim putem?

Ima li vas koji ne učestvujete u bilo kakvoj opštenarodnoj euforiji, nevezano samo za Džeku trenutno, nego eto i generalno reprezentaciju, smrt Halida ili bilo koje slične događaje?

Ono kao drago vam je kad reprezentacija pobijedi, zahvalni ste Džeki, žao vam je što je Halid umro, ali to u vama ne izaziva nikakve ekstremne emocije.

Prisjecajuci se jednog ranije intervjua s Kerimom, kada je rekao :" pa mislim da Esmir i ja imamo mu*a" ,

Na ovaj spisak bih dodala Hamzica, odlican je

Uglavnom igra nogom nam je jako bitna tu je vasilj kiksao vise puta dok je Zlomislic tu odličan i barbarez je spomenuo i naglasio to kako je igra nogom bitna i zbog toga čini mi se da će jedinicu preuzeti Zlomislic.Jurkas nije dobio još šansu samo njega da vidimo još.

Nastupila je predizborna šutnja, pa ćemo i mi malo odmoriti od političkih i izbornih tema, do sutra navečer.

Molim da se ne objavljuju nove teme vezane za izbore, a postojeće su već zaključane. Vrijedi kako za r/BiH, tako i za r/AskBosnia.

Sutra navečer zajedno pratimo prve izborne rezultate, pa pripremite kolu i kokice.

Pozdravim svima. Imam 21 godinu i doslovno svaka memorija i svaka emocija iz "djetinjstva" me hvata i pogadja bas jako.

Gledajuci Dzeku sinoc, u trenutku zaista nisam osjecao puno, ali nakon sat-dva me pogodila takva nostalgija, tuga i razmisljanje o svemu. Od Zelje, Wolfsburga, Rome, Citya, doslovno mi se sve srozalo bez ikakvog razloga - i desava se sa svakom mogucom stvari u zivotu. Imam takav osjecaj prema doslovno svemu iz djetinjstva koliko god se ne sjecao nekih stvari. Fudbal u 2010im (2011-2018) mi budi iste takve emocije, gledanje Chelsea, Bayerna, Reprezentacije i sl. I onda krecu sati overthinkinga i emocija. Osnovna skola, igranje sa drustvom, prvi ljubimci itd, sve me pogodi na isti nacin.

Ne mogu reci da sam Dzeku pratio 90% njegove karijere, da mi je pretjerano drag ili blizak, da mu znam svaki gol, ali je dovoljno da se sjetim utakmice sa Zeljom na Grbavici za rodjendan i sve opet pocne.

Koliko god velik Dzeko bio nije ovaj post o njemu vec o mom generalnom emotivnom stanju za sve stvari iz proslosti. Vecine se ne sjecam (iako imam odlicno pamcenje) ali me sve pogodi i odjednom krenem razmisljati o tome, pa me cak i najtezi zdravstveni problemi (rak oca lol) pogode skoro nostalgicno i imam osjecaje da je bilo toliko bolje.

Razumijem da nostalgija, empatija i sve postoji ali nemoguce da mi je 99% razmisljanja nostalgija i da me uvijek pogodi toliko ozbiljno da imam emocionalne breakdowne i skoro krize.

Sinoc i jutros je to fudbal (ali se desava oko svacega) pa sam premotao gledati stare utakmice, sastave, reportaze i videe iz tog vremena, dan danas pratim legende fudbala od prije 10-15 godina kojih se sjecam samo povrsno, danas su totalno zaboravljeni i nerelevantni ali meni imaju takvu neizmjernu vaznost iako ne mogu nabrojati njihovih 5 karakteristika.

Mislim, u porodici i drustvu imam osobe koje su toliko neemotivne, okrute i moze se reci da nemaju nikakvu empatiju, gledaju sebe i ne interesuje ih nista drugo, dok sam ja emotivni medvjed od 95kg koji kroz sve gleda dosta dublje, i to mi se nimalo ne svidja.

Eto mali vent za vas, ako ko ima sta da podijeli da me utjesi ili da je u istim govnima, bujrum

Sam naslov - Poredim aktuelnu utakmicu i od susjedne zemlje. Samo mi je u mislima to da ne “diramo” nikoga, pogotovo osudjene ratne zlocince, ne saljemo poruku “pravac negdje tamo”, ne skandiramo nikome osim Džeki.

Mi. Sami. Za sebe. ⚜️⚜️⚜️🇧🇦

Edit: I na ovom postu dobijam minuse. Nema se šta dalje reći.

Pošto su izbori sutra htio sam nešto da pitam. Znam da, barem po mojim nekim obzervacijama, ovaj subreddit nije inače veliki ljubitelj SDA, međutim volio bih da čujem ljude koji planiraju glasati za SDA (ako ih ima): Zašto birate SDA? Volio bih iskrenu diskusiju, bez vrijeđanja. Shvatam da neki misle da je Trojka pravila greške i to sve stoji, svaku stranku trebamo kritikovati kad uradi nešto što narod smatra da ne valja, ali ja mislim da su ljudi zaboravili koliko se apsolutno ništa nije radilo tokom SDA. Volio bih da čujem razloge čemu ovom opredjeljenju.

Je li realno da se sinoc prije utakmice nije pustila niti jedna navijacka pjesma? Nesto malo je bilo na poluvremenu jedino.

Udaralo se po Dini i Halidu kao da nemamo nikakvu navijacku pjesmu. Je li raja to stvarno tako hoce/voli ili sta? Kakve veze random balade imaju sa repkom? Pa nije koncert. Cak su u jednom momentu pustili i ilahiju.

Isfrustriran sam jer ova pjesma nije bila nikako pustena, a eto pjeva je Halid kojeg se toliko siluje, i pazi sad, pjesma je bukvalno posvecena Dzeki. Pa je li postojala bolja pjesma da se pusti sinoc od ove? I je li se ljiljani stvarno moraju pustit 10 puta?

Vikend nije obećavao - nit ljeto nit jesen. Isao zapravo prema ovoj lokaciji radi konja koji su se odlucili spustiti s visoravni u nizinu ali na kraju se izrodila ova fotografija.